"Uvik bit ću tvoja mala..."

"Moje pisme nek te prate nek ti budu moja dota sve sto imam, ostavljam ti zlatna noto mog zivota..."

Kako je lipo i kako je teško biti roditelj taj dan kada vaša kćerka, (a za vas uvik vaša djevojčica) odlazi iz obiteljskog doma. Znali ste da će doći i taj dan, ali ništa vas ne može pripremiti na to. Vrime leti kada to ne želite. Sritni ste jer se udaje za ljubav svog života i zasniva vlastitu obitelj, veselite se svemu što i nju veseli... i drago vam je da sve ide svojim tokom...a opet, fali vam ona vaša djevojčica. Ostane vam samo poneki plišani medo u njenoj sobi koji vas podsjeti na neke davne prekrasne dane.