Putovanje


Kad pitate djecu kako im je bilo na putovanju, obično kažu da im je najljepše bilo u autobusu. Ne pamte trgove, muzeje, gradove...koliko pamte kako im je društvo u autobusu bilo veselo, nasmijano, raspjevano... Mislim da nam se sve svodi na to - kako nam je bilo na samom putovanju. Osobito brak. Kad uđemo u taj naš autobus, mi ne znamo kamo će nas sve odvesti, niti koliko će put trajati. Hoćemo li ispuniti svoje planove, želje i nadanja koja smo si zacrtali na početku puta? Netko više, netko manje... ali sreća nam neće ovisiti o tomu koliko ćemo od života dobiti, nego o tomu s kim ćemo to dijeliti.

Na kraju puta nećemo žaliti za onim što nismo uspjeli imati, nego ćemo žaliti ako nismo zadržali ono što smo imali na početku puta. Žalit ćemo ako je na nekoj stanici ljubav izišla iz našeg autobusa.

Zato uživajte u putovanju, u svakom danu...jer jednom ćete čeznuti i za onim danima koji se sada čine loši.

Pišem ovo jer ispraćam mnoge "autobuse", jer sam svjedok vašeg početka i vaše sreće. Sreće koju hvatam kroz objektiv i pretačem u fotografije. Radim to tako da u njima možete uvijek pronaći onu iskrenu ljubav sa početka putovanja. Da nikad ne izgubite ono što ste imali na početku puta - LJUBAV